Liječenje hipertenzije enalapril

Arterijska hipertenzija je posljedica povećanog minutnog volumena, povišenog perifernog otpora ili jednog i drugog. Predstavlja jedan od najvažnijih javnozdravstvenih problema i jedan je od najznačajnijih čimbenika rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti. Glavni cilj liječenja hipertenzije je smanjiti komplikacije koje uzrokuje povišeni krvni tlak, a mogu se manifestirati na svim vitalnim organskim sustavima.
Niže vrijednosti tlaka nose manji kardiovaskularni rizik, a povišene vrijednosti tlaka treba tumačiti s obzirom na kardiovaskularni rizik i komorbiditet te adekvatno liječiti. U liječenju hipertenzije, uz opće mjere, koristi se nekoliko skupina lijekova: simpatolitici alfa i beta blokatori, centralni antihipertenzividiuretici tiazidi, diuretici Henleove petljevazodilatatori izravni vazodilatatori, antagonisti kalcijainhibitori renin- angiotenzin-aldosteron sustava RAAS inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima - ACE inhibitori, blokatori angiotenzinskih receptora, anatgonisti aldosterona, inhibitori renina.
Na raspolaganju imamo veliki broj lijekova, ali ih nam često nedostaje u liječenje hipertenzije enalapril, osobito kod bolesnika s rezistentnom hipertenzijom.
Lijekovi na recept
Ponekad je zaista potrebna primjena većeg broja lijekova, a nerijetko se neke od skupina ne liječenje hipertenzije enalapril koristiti zbog nuspojava, nepodnošenja ili kontraindikacija. Antihipertenzivi se prilagođavaju svakom bolesniku s obzirom na komorbiditete, metabolički profil, dob, tjelesnu masu, rasu i ostale karakteristike pojedinog bolesnika. Za koji god lijek ili skupinu se odlučili najveća korist je prvenstveno od samog sniženja tlaka.
Racionalno je liječenje hipertenzije enalapril istim lijekovima liječiti hipertenziju i komorbiditete, racionalno koristiti pleiotropne učinke pojedinih lijekova te kombinacijama antihipertenziva reducirati nuspojave i povećati adherenciju. Enalapril nije preporučljivo koristiti u ranoj fazi akutnog infarkta miokarda i aortnoj stenozi zbog hipotenzije koju može uzrokovati.
Inhibicijom ACE se stimulira i aktivnost kalikrein-kininskog sustava, odnosno bradikinina koji potiče oslobađanje dušikovog oksida i prostaciklina.
To se vjerojatnije događa kod ljudi koji puše. Pušači bi trebali razgovarati sa svojim liječnikom o njihovom riziku prije upotrebe ACE inhibitora. Osobe s oslabljenom funkcijom bubrega također trebaju biti oprezne kad uzimaju ovu vrstu lijekova. ACE inhibitor može uzrokovati porast razine kalija.
Posljedica navedenih liječenje hipertenzije enalapril ACE inhibitora je vazodilatacija i smanjenje perifernog otpora, inhibicija simpatikusa te inhibicija retencije natrija i vode u organizmu. Za razliku od ostalih lijekova koji uzrokuju vazodilataciju, ACE inhibitori ne dovode do refleksne tahikardije što je velika prednost u odnosu na druge vazodilatatore koji se koriste u liječenju hipertenzije i popuštanja srca.
Osim angiotenzina II endotelnog porijekla, angiotenzin II nastaje i u drugim tkivima, pogotovo srcu, gdje ima trofičke učinke. Inhibicija tkivnog angiotenzina II smatra se važnim u liječenju popuštanja srca. Prvi otkriveni i razvijeni Liječenje hipertenzije enalapril inhibitor je kaptopril, a poslije njega je otkriveno desetak ACE inhibitora koji imaju drugačije kemijske i farmakokinetske karakteristike. Osim lizinoprila, svi ACE inhibitori su predlijekovi te se aktiviraju nakon biotransformacije u jetri.
Kemijske razlike između pojedinih ACE inhibitora utječu na biodostupnost, liposolubilnost i distribuciju u tkiva, poluvijek te put eliminacije iz organizma. Najčešće korišteni ACE inhibitori na našem tržištu su lizinopril, enalapril, ramipril, perindopril, trandolapril, zofenopril, cilazapril, kvinapril i fosinopril.
Enalapril hipertenzije. Lijekovi na recept
Kaptopril ima najkraći poluvijek u organizmu koji je ispod 2 sata dok perindopril i trandolapril imaju najduži poluvijek što omogućuje doziranje jednom dnevno i povećava adherenciju.
Trandolapril, perindopril i ramipril su izrazito liposolubilni te dobro prodiru u tkiva za razliku od drugih ACE inhibitora, npr. Liposolubilnost i tkivnu dostupnost pojedinih ACE inhibitora treba uzeti u obzir pri liječenju popuštanja srca i hipertenzije. Farmaceutske modifikacije molekula ACE inhibitora su također pridonijele različitim putovima eliminacije.
Arterijska hipertenzija
Većina ACE inhibitora se eliminira putem bubrega. Fosinopril, spirapril i trandolapril imaju dvostruki put eliminacije jetra, bubrezi što omogućuje lakšu primjenu u bolesnika s narušenom renalnom funkcijom.
Kod kaptoprila SH skupina se smatrala uzrokom nuspojava kao što su leukopenija, osip, poremećaji okusa i proteinurija. Međutim, neki noviji ACE inhibitori zofenopril imaju SH skupinu za koju se smatra da pridonosi antioksidacijskom učinku i sintezi dušikovog oksida.
Međutim, antihipertenzivni učinak ACE inhibitora je prisutan i kod osoba s normalnom reninskom aktivnošću. Tijekom dojenja može se koristiti enalapril jer se njegovi metaboliti ne nakupljaju u majčinom mlijeku.
ACE inhibitori
ACE inhibitori se već 40 godina uspješno primjenjuju u medicinskoj praksi. Njihov doprinos ljudskom zdravlju i produženju života temelji se na uspješnom liječenju popuštanja srca i hipertenzije.
ACE inhibitore treba primjenjivati kod bolesnika koji uz hipertenziju imaju popuštanje srca, aterosklerozu, šećernu bolest, metabolički sindrom, bubrežnu bolest i proteinuriju.
Također, nezaobilazni su u terapiji bolesnika s fibrilacijom atrija, preboljelim moždanim i srčanim udarom.
- Hipertenzija u kareliae
- Vježba protiv hipertenzije
- Hipertenzija denas
ACE inhibitori sami ili u kombinaciji s drugim lijekovima su temelj i najčešće prvi izbor u liječenju hipertenzije. ACE inhibitori se koriste kao monoterapija, u fiksnim kombinacijama s drugim lijekovima te u slobodnim kombinacijama s drugim lijekovima.
Arterijska hipertenzija
ACE inhibitori se mogu koristiti kao monoterapija u liječenju hipertenzije ukoliko ne postoji kontraindikacija ili bolji izbor. Najčešće kontraindikacije su alergije, renalna insuficijencija većeg stupnja, obostrana stenoza renalnih arterija i trudnoća. Postoje dokazi da ACE inhibitori u monoterapiji imaju slabiji protektivni učinak za nastanak moždanog udara u odnosu na druge skupine antihipertenzivnih lijekova. Nešto slično je dokazano i za beta blokatore.
ACE inhibitori hipertenzije
Inhibitori angiotenzinskih receptora značajnije smanjuju proteinuriju i paroksizme fibrilacije atrija, nego ACE inhibitori. Međutim, ACE ihibitori u odnosu na sartane su bolji izbor u prevenciji infarkt miokarda te značajnije smanjuju ukupnu smrtnost od hipertenzije.
Iako su dokazi iz ovih studija skromni treba ih imati u vidu prilikom liječenja hipertenzije samo jednim lijekom.
Najnovije smjernice preporučuju da liječenje hipertenzije treba započeti kombinacijom ACE inhibitora ili sartana s tiazidskim diureticima ili kalcijskim antagonistima. Najčešće fiksne kombinacije ACE inhibitora su s tiazidskim diureticima, kalcijskim antagonistima i beta blokatorima.
Prednosti fiksnih kombinacija u liječenju hipertenzije su bolji kardioprotektivni učinci, jednostavnija primjena, bolja adherencija te niža cijena lijeka. Također, fiksne kombinacije pružaju bolju kontrolu arterijskog tlaka i zaštitu ciljnih organa te imaju manje nuspojava i bolju podnošljivost. Najčešća kombinacija ACE inhibitora je s hidroklortiazidom. Zbog njegovih negativnih metaboličkih učinaka danas se prednost daje kombinacijama Ispiranja hipertenzije inhibitora s indapamidom, metabolički neutralnim diuretikom.
Kombinacija ACE inhibitora i kalcijskih antagonista pokazala se najdjelotvornijom u liječenju hipertenzije, prevenciji kardiovaskularnih incidenata uz redukciju nuspojava.
Kalcijski antagonisti često uzrokuju perimaleolarne edeme, a uz ACE inhibitore učestalost edema je značajno manja.
Lijekovi na recept
Neka istraživanja daju prednost kombinaciji ramiprila i amlodipina, ali nema razloga ne koristiti kombinacije drugih ACE inhibitora i kalcijskih antagonista.
Također, najnovije smjernice preporučuju fiksne kombinacije ACE inhibitora, tiazidskih diuretika i antagonista kalcija kod hipertenzije višeg stupnja. Kod bolesnika s hipertenzijom i zatajenjem srca primjena ACE inhibitora samih ili u kombinaciji s tiazidskim diureticima je preporučljiva.
Međutim, kod ove skupine bolesnika kombinacije ACE inhibitora, tiazidskih diuretika i kalcijskih antagonista treba primjenjivati oprezno zbog potencijalnih negativnih inotropnih učinka kalcijskih antagonista.
Ovo je primjer nedostataka fiksnih kombinacija jer postoji rizik od primjene lijekova koji su apsolutno ili relativno kontraindicirani u određenom stanju. Bertram G. Francetić I. Osnove kliničke farmakologije.
Medicinska Naklada Zagreb Eur Heart J. Use of blood pressure lowering drugs in the prevention of cardiovascular disease: meta-analysis of randomised trials in the context of expectations from prospective epidemiological studies.
How strong is the evidence for use of beta-blockers as first line therapy for hypertension?
Ivanuša M.: ACE inhibitori i arterijska hipertenzija – I dio
Do angiotensin receptor blockers increase the risk of myocardial infarction? Angiotensin-converting enzyme inhibitors reduce mortality in hypertension: a meta-analysis of randomized clinical trials of renin-angiotensin-aldosterone system inhibitors involving patients. Eur Heart J ;—