Difenhidramin i hipertenzija. Antihistaminici - europe-investigations.com

difenhidramin i hipertenzija

Literatura Sažetak Alergijske bolesti u kojima su oni posebice učinkoviti jesu: urtikarija, anafilaksija i angioedem, alergijski rinitis, alergijski konjunktivitis, mastocitoze, kontaktni alergijski i atopijski dermatitis, reakcije na ubode kukaca, pruritičke dermatoze, dijareja, anafilaktoidne reakcije, mučnine i povraćanja. Antihistaminici su antagonisti receptora histamina koji utječu na histaminske receptore: H1, H2, H3 i H4.

Alergijske bolesti u kojima su oni posebice učinkoviti jesu: urtikarija, anafilaksija i angioedem, alergijski rinitis, alergijski konjunktivitis, mastocitoze, kontaktni alergijski i atopijski dermatitis, reakcije na ubode kukaca, pruritičke dermatoze, dijareja, anafilaktoidne reakcije, mučnine i povraćanja.

Za suzbijanje alergijskih simptoma uporabljuju se sistemski sami ili u kombinaciji s kortikosteroidima, lokalnim dekongestivima, natrijevim kromoglikatom i antagonistima leukotriena. U radu se opisuju njihove patofiziološke značajke, indikacije, najčešće primjenjivani antagonosti H1 receptora i nuspojave.

H2-antagonisti rabe se u liječenju peptičkih bolesti i GERB-a.

Nuspojave lijekova u gerijatriji

Kombinacije Donirati krv pomaže kod povišenog krvnog tlaka i H2 antihistaminika dokazale su učinkovitost u kroničnoj urtikariji.

Godine Bovet i E. Fourneau, Nakon toga razvijaju se brojni antagonisti H1-receptora prve generacije, zatim II. Ne primjenjuju se u trudnoći. Definicija Antihistaminici su klasični lijekovi koji se široko primjenjuju u liječenju različitih alergijskih stanja uzrokovanih histaminom i drugim medijatorima upale. Patofiziološke značajke povećaj sliku Histamin je bazični amin malene molekularne težine koji nastaje iz L-histidina.

U organizmu je prisutan u većini tkiva. U velikim koncentracijama histamin se nalazi u plućima i koži, a nešto je manje prisutan u probavnom sustavu. Nalazimo ga u bazofilima i mastociima te u želucu i histaminergičnim neuronima u mozgu.

Histamin sudjeluje u imunološkom odgovoru, regulaciji funkcije crijeva, te djeluje kao neurotransmiter. Oba histaminska glavna receptora, H1 i H2 široko su izraženi u organizmu.

Nađeni su na neuronima, glatkim mišićima, epitelu i endotelu i na brojnim stanicama.

gripe snimke hipertenzija

H2-receptori smješteni su u sluznici želuca, glatkim mišićima, epitelu i endotelu. H3 i H4 receptori difenhidramin i hipertenzija su manje izražajnosti. H3 su otkriveni na histaminergičnim neuronima, dok su H4-receptori visoko izraženi u koštanoj srži i na perifernim hematopoetske stanicama. U alergijskim reakcijama humoralnog tipa alergen se veže s IgE protutijelom na mastocitima i bazofilima.

ronjenje hipertenzije

Nakon formiranja kompleksa uslijedi degranulacija bazofila i mastocita te oslobađanje histamina i drugih kemijskih medijatora prostaglandini, leukotrieni koji se vežu s lokalnim ili drugim tkivom preko histaminskih receptora npr. H1, H2, H3 sl. H1-receptori nalaze se posvuda u organizmu, najviše u koži.

Vezanje histamina na receptore uzrokuje početak alergijske reakcije. H2-receptori nalaze se u parijetalnim stanicama želudca i vezanje histamina na te receptore potiče lučenje želučanog soka HCl. Lijekovi koji inaktiviraju H2-receptore jesu cimetidin, ranitidin, nizotidin i famotidin, te u svijetu roksatidin i niperotidin.

Pri djelovanju na H1-receptore nastaju svrbež, vazodilatacija, hipotenzija, glavobolja, tahikardija, povećana vaskularna permeabilnost, bol i drugo. Najizraženiji su ovi simptomi u anafilaksiji i angioedemu. Antihistaminici su lijekovi koji neutraliziraju aktivaciju receptora histamina, a tako i histamina koji je važan posrednik upale, uzrokuje vazodilataciju, povećanu permeabilnost krvnih žila, svrbež, a ima i druge učinke na unutrašnje organe poput želudca i središnjega živčanog sustava.

Aktivacija H1-receptora bitna je za udružene histaminske kožne simptome. Postoje različite vrste antihistaminika. Različiti su mehanizmi djelovanja antihistaminika: 1. Prva generacija ima kratko poluvrijeme raspada, može se primijeniti parenteralno i učinkoviti su u primjeni kod akutne anafilaktične reakcije. Budući da prolaze moždanu barijeru, uzrokuju sedaciju koja koristi za smanjenje svrbeža, no nisu pogodni za svakodnevne aktivnosti ni vožnju.

Antihistaminici druge generacije ne prolaze moždanu barijeru, primjenjuju se oralno i općenito imaju dulje vrijeme poluraspada.

los krvni pritisak

Antihistaminici mogu reagirati i s drugim lijekovima koji se metaboliziraju s istim enzimatskim sustavom kroz jetru makrolidi, barbiturati, ciklosporin i drugi. Svojom razgradnjom antihistaminici pri interakciji s drugim lijekovima mogu uzrokovati kardiovaskularne simptome. Podjela antihistaminika povećaj sliku Po svojem djelovanju, ali i nuspojavama antagonisti H1-receptora dijele se u tri generacije. Prva generacija H1-antihistaminika uključuje etilendiamine antazolin, pirilamin, tripelenaminetanolamine difenhidramin, klemastin, karbinoksamin, doksilamin, dimenhidrinatalkilamine klorfeniramin, bromfeniramin, triprolidin, deksklorfeniraminfenotijazine prometazinpiperazine ciklizin, klorciklizin, hidroksizin, meklizintriciklici i tetraciklici prometazin, alimemazin, ciproheptadin, azatadin, ketotifen, doksepin i piperidine ciproheptadin, azatadin, ketotifen.

Druga generacija H1-antihistaminika uključuje cetirizin, astemizol, akrivastin, feksofenadin, mizolastin, heksofenadin, loratadin, difenhidramin i hipertenzija, a lokalni azelastin, levokabastin i olopatadin.

H2-antihistaminici su cimetidin, ranitidin, famotidin, nizatidin i amotidin. U svijetu, osim njih, postoje još i roksatidin i niperotidin. Treću generaciju H1-antagonista čine: levocetirizin, desloratadin i feksofenadin Tablica 1.

Antagonist H1 i H2-receptora sa značajnim antihistaminskim učinkom jest triciklički antidepresiv doksepin. Triciklički antidepresivi Triciklički antidepresivi vežu se i za H1 i H2-receptore.

Doksepin se najčešće rabi u liječenju rezistentnih oblika kronične idiopatske urtikarije, fizikalnih urtikarija i svrbeža u sistemnih bolesti.

U nekim studijama pokazao je bolji učinak od difenhidramina u liječenju kronične idiopatske urtikarije.

Drugi nazivi za benignu hiperplaziju prostate su benigna hipertrofija prostate, uvećana prostata i BHP. To se povećava na 40 do 50 procenata kod muškaraca starosti 51 do 60 godina i na preko 80 procenata kod muškaraca starijih od 80 godina. Simptomi uzrokovani BHP-om su često mokrenje tokom dana i noći, spor, isprekidan ili slab mlaz urina, kako i curenje. Ti simptomi se nazivaju simptomi donjeg urinarnog trakta SDUT. Mnogi muškarci sa BHP nemaju simptome; a čak i među muškarcima sa simptomima razlikuje se mera u kojoj oni smetaju muškarcu.

Nalazi se i u lokalnoj primjeni kao krema. U studijama kronične idiopatske urtikarije, atopijskog dermatitisa, bolesnika i lichena simplex chronicus, doksepin krema znatno je smanjila svrbež.

Sedacija je nuspojava oralne i lokalne primjene.

adenoids hipertenzija

Može uslijediti i tolerancija zbog regularne primjene. Njegova se primjena ne preporučuje za vrijeme dojenja i u trudnoći. U studijama nije dokazana sigurnost, ali ni djelotvornost primjene u djece mlađe od 12 godina.

Oprez potreban pri indiciranju u starijih osoba zbog antikolenergičnog učinka, uključujući retenciju urina. Ne smije se primjenjivati uz inhibitore monoamino oksidaze, a bolesnici s depresijom trebaju se dobro monitorirati. Doksepin može povisiti intraokularni tlak i ne treba ga primjenjivati u bolesnika s glaukomom. Indikacije za primjenu antihistaminika Antihistaminici se često rabe u liječenju alergijskih stanja i kožnih bolesti: urtikarije, akutne i kronične, i angioedema, pigmentozne urtikarije i sistemne mastocitoze, anafilaktične reakcije, alergijskog rinitisa, alergijskog konjunktivitisa, atopijskog dermatitisa, pruritičke dermatoze, reakcije na ubode insekata, dijareje, pruritisa udružena s drugim stanjima, posebice u Hodgkinova limfoma, mučnine i za sedaciju antihisataminici prve generacije.

H1-antihistaminici mogu se unositi lokalno preko kože, nosa ili očiju ili sistemski, ovisno o prirodi alergijskoga stanja.

Benigna hiperplazija prostate (BHP)

Antihistaminici prve generacije djelotvorniji su u olakšavanju kašlja i prohodnosti dišnih putova pri prehladi od novih nesedirajućih antihistaminika. Prema Cochraneovoj sistematskoj revijiistraživanja antihistaminika u anafilaksiji nema relevatnih podataka za preporuku antihistaminika u liječenju anafilaksije.

tlak dijastolički

Potreban je postupnik za liječenje anafilaksije. Poseban oprez u liječenju s antihistaminicima Djeca, starija populacija, trudnice i dojilje podliježu strogim kriterijima za primjenu antihistaminika. U djece se primjenjuju u odgovarajućoj dozi nisko sedirajući H1 antihistaminici. Nuspojave: akutno trovanje je rijetkost, no zbiva se kao i halucinacije, ataksija, nekoordinacija difenhidramin i hipertenzija konvulzije.

Эпонина скривилась и продолжила: - А Николь говорила, что Синий Доктор несколько раз ей все повторила, а потом она сама пересказала то же самое на английском в присутствии Синего Доктора, чтобы удостовериться в том, что правильно все поняла. - Ничего сложного, - Макс выдавил улыбку, - даже для фермера.

U starijih bolesnika zbog sniženja klirensa kreatinina komorbiditetna stanja i interakcije s drugim lijekovima su česta. Mogu se razviti difenhidramin i hipertenzija čimbenici, npr. U trudnica je ograničena primjena antagonista H1 receptora. Većina antihistaminika prema FDA Food and Drug Administration u kategoriji su B i C i uporaba antihistaminika može dovesti do intrauterinih malformacija rascjep nepca.

U prva tri mjeseca trudnoće zabranjena je njihova primjena. U prospektivnim studijama s H1 antihistaminicima, astemizol u trudnica nije uzrokovao intrauterinu retardaciju ili prenatalne komplikacije. U dojilja nisu provođene kontrolirane studije. Poznato je da se putem mlijeka izlučuju: clemastin, difenhidramin, prometazin, tripralidin, cetirizin, loratadin, feksofenadin i desloratadin, no nisu poznati njihovi učinci na dojenčad.

Stoga se ayntihistaminici ne koriste u dojilja. Nuspojave antihistaminika Neželjene su nuspojave poznate kad je riječ o H1-antihistaminicima prve generacije. To je uglavnom sedacija kao posljedica neselektivnosti. Ovaj je popratni učinak iskorišten u indikaciji za smirenje sedaciju te se uporabljuje bez liječničkog recepta. Ostale nuspojave H1 - antihistaminika prve generacije jesu: vrtoglavica, tinitus, zamućenje vida, euforija, gubitak koordinacije, strah, insomnija, povraćanje, drhtanje, mučnina, konstipacija, dijareja, halucinacije i psihoza.

Važne informacije