Adenoma hipofize i hipertenzije. TUMOR HIPOFIZE: Najćešće su benigni, ali mogu izazvati jako neugodne simptome

Centralni diabetes insipidus Gigantizam i akromegalija Ova stanja su posljedica pretjeranog lučenja HR hipersomatotropizamkoji je skoro uvijek posljedica adenoma hipofize. Prije zatvaranja epifiza dolazi do gigantizma, a kasnije se javlja akromegalija s karakterističnim promjenama lica i drugih dijelova tijela.

Dijagnoza je klinička, a potvrđuju je radiogrami lubanje i šaka uz određivanje razina HR. Liječenje se sastoji iz uklanjanja ili razaranja odgovornog adenoma. Hipertenzija mučnina i povraćanje adenomi koji luče HR sadrže mutirani oblik Gs proteina, koji je stimulacijski regulator adenil ciklaze. Opisano je i nekoliko slučajeva novotvorina, posebno pluća i gušterače, s ektopičnim stvaranjem GHRH.

Klinička slika Hipofizni gigantizam: Hipofizni gigantizam je rijetko stanje zbog hipersekrecije HR koja je počela još u djetinjstvu, prije zatvaranja epifiza.

Cushingov sindrom

Povećava se brzina rasta i konačni stas uz malo koštanih deformiteta. Dolazi međutim do otoka mekih tkiva i uvećanja perifernih živaca. Odgođeni pubertet ili hipogonadotropni hipogonadizam često dovode do eunuhoidnog izgleda. Akromegalija: Akromegalija nastaje kad povećano lučenje HR počne između Kako su epifize tada već zatvorene, adenoma hipofize i hipertenzije su klinički simptomi ogrubljavanje crta lica i zadebljanje mekih tkiva šaka i stopala.

Mijenja se izgled bolesnika, kojima trebaju sve širi prstenovi i sve veće rukavice i cipele. Na fotografijama se može pratiti klinički razvoj bolesti.

Tumor hipofize – uzroci, simptomi i liječenje

Povećava se dlakavost i dlake postaju deblje, a koža grublja, često i tamnija. Povećava se volumen i funkcija žlijezda znojnica i lojnica, a bolesnici se nerijetko žale na pretjerano znojenje i neugodan miris.

Prerastanje mandibule uzrokuje prognatiju i poremećen zagriz. Bujanje hrskavice grkljana uzrok je dubokog, promuklog glasa. Jezik je često zadebljan i izbrazdan. Kod dugotrajne akromegalije rast rebara dovodi do bačvastog prsnog koša. Rano se javlja bujanje zglobne hrskavice, koja je sklona eroziji i nekrozi, pa su česte zglobne tegobe, sve do teške artroze.

Česta je periferna neuropatija jer su živci pritisnuti okolnim vezivom, ali i zbog endoneuralnog bujanja veziva. Tumor hipofize obično izaziva i glavobolju, a pri supraselarnom širenju i pritisku na kijazmu vidnog živca uzrokuje bitemporalnu hemianopsiju.

I srce, jetra, bubrezi, slezena, štitnjača, doštitne žlijezde te gušterača budu znatno uvećani. Rizik raka, posebno probavnog sustava, povećava se 2—3 puta.

HR povećava reapsorpciju fosfata u bubrežnim tubulima pa se javlja blaga hiperfosfatemija.

U nekih bolesnica se javlja galaktoreja, obično uz hiperprolaktinemiju str. Laktacija može međutim nastupiti i pri izoliranom suvišku HR je on izravno potiče lučenje mlijeka. Dijagnoza Dijagnoza se većinom postavlja na temelju karakteristične kliničke slike.

Radiogram lubanje, CT ili MR pokazuju zadebljanje kortikalne kosti, proširenje frontalnih sinusa te uvećanje sele s erozijama. Radiogrami šaka pokazuju zadebljanje terminalnih falanga i mekih tkiva.

Ako su ove pretrage dale dvojbene rezultate, bolesnika treba hospitalizirati radi određivanja kortizola u ponoć, što je obično završna analiza.

Pored hiperfosfatemije obično je snižena tolerancija glukoze. Radioimunološki određene razine HR mahom su povišene i na najjednostavniji način dokazuju hipersekreciju.

1. Donji pritisak ispod 70
2. Tumor hipofize i vid međusobno su povezani.
3. Hipertenzija leti pred očima

Prolazna povišenja HR su normalna i treba ih razlikovati od patološke hipersekrecije. Supresijski odgovor na opterećenje glukozom je standardna pretraga za osobe s povišenjem HR, ali rezultati ovise o postupku, a razgraničenje prema urednom odgovoru je sporno. Bazalne vrijednosti HR su važne i za praćenje terapijskog odgovora.

Gigantizam i akromegalija

Sumnjivim bolesnicima treba odrediti IGF—1 u plazmi, koji je u adenoma hipofize i hipertenzije tipično povišen 3—10 puta. Razine IGF— 1 su korisne i za praćenje terapijskog učinka. U potrazi za tumorom treba snimiti CT ili MR glave. Ektopične izvore treba u prvom redu tražiti u plućima i gušterači. Liječenje U pravilu je indicirana ablacija tumora kirurškim ili radiološkim putem. Prednost se daje trassfenoidnoj resekciji, ali odabir ovisi o ustanovi. Primjenjuje se i stereotaktična supervoltažna iradijacija hipofize s oko 5.

Iradijacija akceleriranim protonima teškim česticama omogućava intenzivnije ozračenje hipofize ekvivalent Nekoliko godina nakon zračenja često dolazi do hipopituitarizma. Kako je radijacijsko oštećenje kumulativno, protonsko se zračenje ne smije primijeniti nakon konvencionalnog γ zračenja.

Kombinirano kirurško— radijacijsko liječenje indicirano je za bolesnike s progresivnim ekstraselarnim širenjem tumora, kao i za one kojima se tumor u cijelosti ne može resecirati, što je često slučaj.

Kortikotropinomi

Kirurško uklanjanje tumora vjerojatno predstavlja izlječenje ako se HR nakon opterećenja glukozom i IGF—1 vrate na normalne razine. Ako je ijedan od ovih nalaza abnormalan, obično je potrebno daljnje liječenje.

Farmakoterapija je općenito indicirana ako se ne može ili ne smije provesti ni kirurško niti radiološko liječenje, ako te intervencije nisu polučile terapijski uspjeh ili dok se čeka na učinke radioterapije. Analozi somatostatina produženog djelovanja, poput manitolom modificiranog otpuštanja oktreotida oktreotid LAR u IM dozi od 10—30 mg svakih 4—6 tjedana ili lanreotida, 30 mg IM svakih 10—14 dana, još su prihvatljiviji.

Taj lijek nalazi mjesto u bolesnika koji su djelomično ili potpuno rezistentni na analoge somatostatina.

Pituitarna žlijezda ili hipofiza odgovorna je za izlučivanje i regulaciju hormona iz perifernih endokrinih organa — štitnjače, nadbubrežne žlijezde, spolnih žlijezda.

U ovom poglavlju:.